Reggio di Calabria & Messina

Krajem prošle godine imao sam priliku da posetim jug Italije i Siciliju. Moja destinacija bio je grad Reggio di Calabria koji je sa svojih 180000 stanovnika 18. grad po veličini u Italiji a po značaju je verovatno još niže rangiran s obzirom da je Reggio di Calabria jedan od najsiromašnijih gradova u Italiji. Najbliža veza Novog Sada i Ređa je preko Beograda i Rima avionom, mada postoji i varijanta preko Temišvara i Katanje na Siciliji koja je ipak otpala kao mogućnost.

Sleteli smo na aerodrom Leonardo Da Vinči gde nas je čekala "ptica" za jug

Ubrzo smo ispod sebe imali rimsko primorsko predgrađe Fjuminćino gde se inače i nalazi 25. po prometu putnika aerodrom na svetu.

Posle nekih 70 min leta pojavio se lep prizor Reggia di Calabrije koji je kako se vidi planski građen blokovima zgrada

Šetnju smo krenuli iz jednog od tih blokova u blizini centra grada

tipična ulica u gradu

Nastavljamo šetnju prema keju

U pozadini se vidi Sicilija koja je na ovom mestu udaljena oko 6 km

Spomenik ispred amfiteatra na šetalištu

Amfiteatar

🙂

Kej je lepo uređen i popločan, posebno mi se sviđa zeleni pojas između grada i obale (levo)

Jedna od mnogobrojnih ulica naspramnih obali kojima se penje u grad

Ulazimo u jednu od dve ulice koje su isključivo namenjene pešacima, interesantna je zbog pokretnih stepenica dužine oko 500 m kojima se penjete prema središtu grada

Centralna pešačka ulica, bez neke gužve. Oprostio sam Italijanima ovakvu pustoš pošto su u vreme slikanja bili na božićnom ručku

Ređo je grad koji nema puno toga da ponudi u turističkom smislu, privreda je prilično u lošem stanju u celoj regiji što se i odražava na izgled grada tako da grad ne bi obradovao ni jednog klasičnog turistu željnog škljocanja fotoaparatom i čekanja u redu kako bi posetio neki lokalitet. Region Kalabrije i istočne Sicilije 1908. godine pogodio je razorni zemljotres koji je izazvao cunami.tom prilikom poginulo je između 100 i 200 000 stanovnika ove oblasti od čega u samom Reggio di Calabriji oko 50 000. Tom prilikom je skoro ceo grad bio uništen a kasnije ponovo izgrađen. Grad mi se prilično svideo jer je svojim izgledom i duhom klasičan reprezent juga Italije koji me je oduvek zanimo pošto u životu uvek idem stazom koja nije utabana 🙂